ONLINE EDUKACIJA HSUCDP – a „CEREBRALNO OŠTEĆENJE VIDA“
HSUDCP u suradnji s Poliklinikom za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Prof.dr.sc. Milena Stojčević Polovina, 18. ožujka 2026., održao je prvu online edukaciju, pod nazivom „Cerebralno oštećenje vida“. Radilo se o edukacijsko-rehabilitacijskoj perspektivi u dijagnostici i intervenciji cerebralnog oštećenja vida kod djece. Edukaciju je vodila Snježana Seitz, mag. rehab. educ.; univ. spec. rehab. educ., članica rehabilitacijskog tima Poliklinike Polovina. Edukaciji su se priključili predstavnici 17 udruga članica HSUCDP-a.
Cerebralno oštećenje vida
Cerebralno oštećenje vida (CVI) može se definirati kao oštećenje vida uzrokovano oštećenjem vidnih puteva i/ili oštećenje dijelova mozga koji sudjeluju u obradi vidnih informacija. Smatra se da je CVI vodeći uzrok oštećenja vida u dječjoj dobi. Kod cerebralnog oštećenja vida problem ne nastaje radi bolesti/oštećenja na razini organa oka, već u načinu na koji mozak obrađuje vidne informacije.
CVI je povezan s višestrukim čimbenicima rizika, koji najčešće uključuju: prijevremeno rođenje, genetske poremećaje, malformacije mozga, traume/infekcije mozga, hipoksično-ishemijske lezije.
Sudionici su na predavanju doznali o uzrocima cerebralnog oštećenja vida i bihevioralnim karakteristikama koje prate CVI. Također, Seitz je opisala i dijagnostičke postupke te dala osnovne postavke (re)habilitacije.
Preduvjeti za razvoj vida
Predavačica je izlaganje je započela pregledom preduvjeta za razvoj vida te nastavila definiranjem CVI-ja, istaknuvši da je on vodeći uzrok oštećenja vida kod djece u zemljama razvijenog svijeta. Dala je pregled rizičnih skupina te navela tri ključna signala za sumnju na cerebralno oštećenje vida:
- Uredan ili gotovo uredan oftalmološki nalaz — nalaz na oku ne objašnjava funkcionalne poteškoće
- Medicinska anamneza uključuje neurološke poteškoće ili rizične faktore
- Prisutnost specifičnog vizualnog ponašanja karakterističnog za CVI
Bihevioralne karakteristike CVI-ja
Predavačica je opisala i deset karakterističnih vizualnih ponašanja, kroz koje je moguće prepoznati da se radi upravo o CVI-ju. Upozorila je i da prisutnost i intenzitet ovih karakteristika varira od djeteta do djeteta te se mijenja s razvojem i intervencijom.
Edukacija je nastavljena prikazivanjem niza primjera kako djeca s CVI vide svijet oko sebe. Predavačica je istaknula da djeca s CVI pokazuju širok raspon bihevioralnih karakteristika i/ili poteškoća u vizualnoj percepciji. Svako dijete sa CVI je drugačije — profil vizualnog funkcioniranja jedinstven je za svako dijete.
Dijagnostički postupci
Na kraju, sudionici edukacije su doznali o dijagnostičkim postupcima za utvrđivanje CVI. Seitz je navela da procjena vidnog funkcioniranja u djece s CVI zahtijeva kombinaciju standardiziranih upitnika i testova prilagođenih različitim razvojnim razinama i funkcionalnim profilima djeteta te opservaciju vidnog funkcioniranja. Nastavila je da se vidno funkcioniranje procjenjuje kroz četiri različita područja. Ova područja obuhvaćaju komunikaciju, orijentaciju i kretanje, zadatke na blizinu i aktivnosti svakodnevnog života. Predavačica je izlaganje zaključila napomenom da učinkovita podrška polazi od djetetovih jakih strana i gradi se prema individualnim potrebama. Pristup mora biti transdisciplinaran i integrirati vizualne strategije u svakodnevne aktivnosti djeteta.
